24. MSK "Trg od knjige" - 22. jul

ČOVJEK JE I VRHUNSKO NEBESKO SVJETLO I „VJEŠTAČKO SUNCE“

Šta se događa kad nas najavljeno i očekivano „posjeti Tesla“ otkrili smo sinoć, na drugoj večeri ovogodšnjeg Trga od knjige, u godini kada se obilježava 170 godina od Teslinog rođenja... U igri ustreptjale mjesečine i svjetlosti reflektora usmjerenih na naše gošće koje su predstavile djelo „Tesla: svetlost senke“, Zoricu Tomić, autorku, njenu imenjakinju, Zoricu Stablović Bulajić, glavnu urednicu Izdavačke kuće HERAedu i Nataliju Vlahović, glumicu. Svjetlost koja je njih obasjala bila je jednako jaka kao i ona koja se pojavila u srcima publike smještene u sjenci na Belavisti, jer je sa posebnom pažnjom, baš onom koju je i sâm Tesla, kako smo saznali, smatrao najvažnijim resursom u ljudskom životu pratila njihov međusobni razgovor o savremenom dramskom tekstu, pisanom po narudžbi prvog imerzivnog teatra u Srbiji, PineCone theater. Ovu neobičnu priču, imerzivnu dramu u sedam slika, donijela je maestralno Zorica Tomić, od trenutka kad je nju „posjetio Tesla“. Od tada je, koračajući u cipelama filozofa, kulturologa, sociologa kulture, publiciste i kolumniste, autorka stvarala djelo koje postalo predstava, oneobičavajući naizgled obične susrete, namjerene kao i ovaj naš, Nikole Tesle sa plejadom popularnih ličnosti, njegovih savremenika. A kad govorimo o pažnji, ne možemo izbjeći suštinsko pitanje – gdje fokus? Fokus je upravo u tome kako su ti susreti potencijalno uticali na Teslinu ideju o tome šta može biti svjetlo, odakle svjetlo dolazi i kako je tada (a možda i sada) najveći naučnik, inovator i genije doživljava ne samo kao fizički, nego kao duhovni fenomen. „Kako to što to dobijemo od drugih i interpretiramo i stavljamo u kontekst sopstvene potrebe za smislom?“, objasnila je Zorica Tomić. Iako su o Tesli pisali mnogi pisci (pomenuti su Miloš Crnjanski, Stevan Pešić i Natalija Princi), naša gošća je dala potpuno novi pristup, s idejom da Srbina iz Like, u početku neprihvaćenog i osporavanog, ali upornog vizionara, predstavi kroz duhovnu vertikalu, koja se oslanjala na svoj srpski identitet, kulturni i lični, a kroz odabrane trenutke iz njegovog života, koji na jedinstven način oblikuju njegovu biografiju, čineći svjetlo u njegovom životu.

U toku večeri čuli smo kako su se, u imaginaciji umjetnice, filozofa, a u interpretaciji glumaca Ljubomira Bulajića i Ivana Zablećanskog (audio snimak dobijen od Jovane Radovanović, PineCone theater) odvijali susreti između Tesle i Marka Tvena, omiljenog pisca iz djetinjstva, sada između pravoslavnog vjernika i ateiste; Tesle i indijskog gurua Vivekanande, a posebno je naglašen susret sa Jovanom Jovanovićem Zmajem, u Beogradu, 1892. godine, kada je Teslina fascinantna ličnost dočekana sa najvećim počastima. Iako, netaktilan, kakvog ga savremnici pamte, Tesla je s najdubljom zahvalnošću poljubio u ruku Zmaja, čiji su mu stihovi bili putokaz u najtežim danima života, a to je smisao i svih nas koji održavamo dane Trga od knjige, s željom da nečije tople riječi i misle, koje su ostale zabilježene, postanu i naše vodilje. Tome služi književnost i to je svjetlo koje je udružuje s naukom, a ovako iskazano poštovanje je ono što jesmo, iako sasvim rijetko to pokazujemo, i kada to moramo pokazati.

Slična, ali ne dodirom iskazana pojavnost, otrivena kao dokaz, ugledala je ponovo svjetlost dana 70-ih godina prošlog vijeka, kada je pronađen Teslin „plavi portret“, rađen pri još jednom od opisanih susreta u knjizi, sa mađarskom princezom Vilmom, koja je otkrivajući Teslin portret, 1916. godine u Njujorku, izgovorila: „Ja ne mogu da opišem riječima što je Tesla baš u mom ateljeu uspio da napravi vještačko sunce.“ Dugo se pamte ove riječi, jer su takvo jedno sunce u nama napravile i dame koje su sinoć predstavile ovu neobičnu knjigu još neobičnijoj ličnosti, čije svjetlo u očima možda pronađemo u nekoj golubici koju ćemo nahraniti kada nas nenajavljeno posjeti na prozoru. Pročitajte ovo djelo ili pogledajte predstavu... možda će i vas posjetiti neka nova svjetlost.

U drugom dijelu večeri otkrivali smo rad Arhiva Vojvodine i Kosova i Metohije. Bibliotekarka Dunja Andrić nadahnuto je govorila o ediciji psvećenoj djelima Dragoša Kalajića, filozofa i slikara, novinara i pisca, koja predstavlja značajan doprinos očuvanju srpske kulturne baštine, dok je direktor, dr Nebojša Kuzmanović istakao važnost dostupnosti njihovog doprinosa kulturi, ne samo državi koja pruža sredstva za rad, već i mnogo šire, istakavši da su sve knjige koje objavljuje Arhiv Vojvodine – besplatne. U nastavku je, kroz razgovor Mladena Veskovića, esejiste i književnog kritičara, i Marka Markovića, direktora Arhiva KiM, predstavljen rad Arhiva Kosova i Metohije, u okviru koga je publika mogla da čuje mnogo o značajnim i dragocjenim ljudima koji su živjeli i stvarali na Kosovu, poput učitelja Mihajla Kijametovića, ali i da sazna šta povezuje Vučitrn sa porodicom Vojinović, stare zidine i najstariji kameni most pronađen u Srbiji, kao i o brojnim drugim pojedinostima izložbene i izdavačke djelatnosti ove ustanove.

Arhivi Vojvodine i KiM pokazali su u čemu je tajna popularnosti ovih ustanova, kao i načine koji oblikuju njihove istraživačke ciljeve, a koji uvijek predstavljaju spoj istine sa ličnim i dokumentovanim sudbinama ljudi čiji se životi opisuju i čine vrijednim i važnim za sve ljubitelje i istorije i lijepe riječi.

Tokom cijele druge sajamske večeri uživali smo u muzičkim intermecima, sjajnim autorskim kompozicijama Bosiljke Kulišić, na harmonici i Nikolasa Morete, na gitari. Program je vodila Danijela Đonović.

VIDEO

22. јул